Ured za permakulturu pokrenut je prije 10 godina! Nije
jednostavno reći da je ovo „deseti rođendan“, jer je primarna funkcija
UPK sa godinama opadala – ona informativnog servisa za građane. Razlog tome su
promjene u percepciji i odzivu građana prema permakulturi u tom razdoblju.
Od svoga pokretanja u proljeća 2012., UPK je volonterski svakodnevno odgovarao na desetke upita. Nakon svojevrsnog „peak“ perioda u Hrvatskoj oko 2013.-2014. tokom kojega je i UPK punom parom ispunjavao početnu misiju, slijedećih pet godina je slijedilo lagano usporavanje permakuture – što je donekle razumljivo u uvjetima male populacije i male sredine kakva je Hrvatska. No, UPK je kroz sve te godine (pa i recentne pandemijske) nastavio djelovati, manje kao info-servis, a više na razvojima perma-dizajna, ili prenošenju permakulture u druge sredine izvan Hrvatske (primjerice Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Austriju).
Danas, desetljeće nakon uzleta permakulture u nas, zatičemo
svijet u vrlo nesretnom stanju okoliša i klime, energetike i geopolitičkih
sukoba – čega bi opširnije razmatranje preraslo opseg ovog kratkog članka. Razloga
za veselje ovom obljetnicom zapravo nema. Ali permakultura bi mogla reći – pa mi
smo upozoravali da će se to dogoditi, zar ne?
Toliko toga se zbilo u tih 10 godina, da bismo desetljeće za
nama mogli nazvati prijelomnim. Ekonomske krize se ponavljaju u pravilnim razmacima.
Cijene energenata neće stagnirati (svakako ne opadati!) već mogu samo postupno
rasti, brže ili sporije - baš kao što smo prognozirali. Klimatske promjene su
prestale biti samo predikcije i projekcije. Sada ih živimo, u rotacijama
suša-poplava. Svakog ljeta i zime primjećujemo nove posljedice na koje se pokušavamo
navići. U travnju, prvi puta do sada, znanstvenici su „pukli“; oko 1000 njih
sudjelovalo je u valu protesta u SAD. Dr Peter Kalmus (klimatolog-biolog iz NASA-e), koji
se sa nekoliko kolega u znak prosvjeda lancima vezao za zgradu JPMorgan, multinacionalne banke
koja financira fosilnu industriju, nakon hapšenja među ostalim je izjavio: „Kao rasa,
čovječanstvo je na autopilotu“.
Moderna civilizacija doživjela je velik udarac sa dvije nove
spoznaje. Prvo to, da se pored klimatske nadvija još jedna globalna mračna
prognoza – sveprisutnost mikroplastike u okolišu. I drugo, da zoonoze (u koje spada i covid-19) u tren
oka mogu preokrenuti svijet naglavce. Na poslijetku, sliku svijeta koji ispada
iz tračnica, uokvirila je agresija jedne države na drugu, na europskom tlu. Koja
se opet, po starom obrascu odvija, kao toliko puta viđen grabež za resurse.
Je li u teškim vremenima pravi trenutak za „fine stvari“ kao što je permakultura? Možda ne, ali apsolutno je pravi trenutak za radikalno i hitno redefiniranje konzumacije i decentralizacije resursa. A najbolji način za to je – na vlastitom dvorištu.