Godina je započela vrlo tužnom viješću. U 67. godini života, nakon kratke i teške bolesti u Zagrebu je preminuo Ivan Ladislav Galeta. Bio je jedan od ranih entuzijasta u godinama nakon pojave permakulture sredinom '90. Iz Zagreba se preselio u Kraj Gornji u blizini slovenske granice, gdje je na imanju prakticirao mnoge vještine.
Ladislav je znao reći da nije zaokružio potpuni permakulturni sistem, no njegova zasluga za širenje permakulture kod nas je velika. Kao diplomirani pedagog, sveučilišni profesor i jedinstven predavač, poznat po svojim "performans" nastupima sa pločom i kredom, pružio je mnoga sjajna predavanja u godinama dok su tek malobrojni čuli za permakulturu. Bio je jedan od predavača na PDC tečaju u Motovunu za vrijeme Svjetske PK konferencije 2005. Galetin gubitak za permakulturu time je veći, jer su veliki planovi tek bili pred njim.
Kulturna, likovna i filmska zajednica također se s velikom boli oprašta od Galete. Od njegove permakulturne biografije, puno je poznatija ona eksperimentalnog filmskog umjetnika, kojom je ostavio opus relevantan u svjetskim razmjerima. Od sedamdesetih do danas, bio je pokretač projekata poput filmskog programa u MM dvorani (Studentski centar), Umjetničkog kina Filmoteke 16, ili inicijator oživljavanja Tuškanac, kao kina za klasični i kinotečni program. Galeta je također bio inicijator i pokretač novog odsjeka Likovne akadmije u Zagrebu, onoga za Nove medije i animirani film. Za svoj rad primio je najviša priznanja u umjetnosti kod nas, kao i visoko odličje Republike Francuske. Krajem 2011. priređena je njegova velika retrospektivna izložba u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu.
Galeta je za sobom ostavio i prevode filozofa Bele Hamvasa sa mađarskog jezika. Na osobit način je promišljao modernitet i napredak, odnos tehnologije i tradicije, smjenu analognog digitalnim. U sjećanju će nam ostati njegova predavanja poput onoga "Humor i humus", ili njegov članak "Digitalno je kraj čovječanstva".
Njegov posljednji video rad, u kojem je tokom zadnjih 15 godina snimao svakodnevne poljske radove na imanju, i sebi svojstveno ga podnaslovio work in regress, ujedno je i posveta učiteljima: H. D. Thoreau, Mollisonu, Schaubergeru, Hamvasu…
Dragi Laci, neka ti je laka i humusna zemlja.
Ladislav je znao reći da nije zaokružio potpuni permakulturni sistem, no njegova zasluga za širenje permakulture kod nas je velika. Kao diplomirani pedagog, sveučilišni profesor i jedinstven predavač, poznat po svojim "performans" nastupima sa pločom i kredom, pružio je mnoga sjajna predavanja u godinama dok su tek malobrojni čuli za permakulturu. Bio je jedan od predavača na PDC tečaju u Motovunu za vrijeme Svjetske PK konferencije 2005. Galetin gubitak za permakulturu time je veći, jer su veliki planovi tek bili pred njim.
Kulturna, likovna i filmska zajednica također se s velikom boli oprašta od Galete. Od njegove permakulturne biografije, puno je poznatija ona eksperimentalnog filmskog umjetnika, kojom je ostavio opus relevantan u svjetskim razmjerima. Od sedamdesetih do danas, bio je pokretač projekata poput filmskog programa u MM dvorani (Studentski centar), Umjetničkog kina Filmoteke 16, ili inicijator oživljavanja Tuškanac, kao kina za klasični i kinotečni program. Galeta je također bio inicijator i pokretač novog odsjeka Likovne akadmije u Zagrebu, onoga za Nove medije i animirani film. Za svoj rad primio je najviša priznanja u umjetnosti kod nas, kao i visoko odličje Republike Francuske. Krajem 2011. priređena je njegova velika retrospektivna izložba u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu.
Galeta je za sobom ostavio i prevode filozofa Bele Hamvasa sa mađarskog jezika. Na osobit način je promišljao modernitet i napredak, odnos tehnologije i tradicije, smjenu analognog digitalnim. U sjećanju će nam ostati njegova predavanja poput onoga "Humor i humus", ili njegov članak "Digitalno je kraj čovječanstva".
Njegov posljednji video rad, u kojem je tokom zadnjih 15 godina snimao svakodnevne poljske radove na imanju, i sebi svojstveno ga podnaslovio work in regress, ujedno je i posveta učiteljima: H. D. Thoreau, Mollisonu, Schaubergeru, Hamvasu…
Dragi Laci, neka ti je laka i humusna zemlja.
